Povijest juda
Profesor Jigoro Kano (1860. – 1938.) se navršivši 18 godina počeo baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina JuJutsu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. 1882. godine. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti JuJutsua odlučio je razviti borilačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike. Sa svojih 9 učenika osnovao je Kodokan institut i razvijao ono iz čega će nastati Judo (Na japanskom jeziku Nježni put). Judo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokia organizirala turnir “Judo Vs JuJutsu”. Ukupno se održalo 15 mečeva, a judo ekipa je uvjerljivo pobijedila. Judo je ubrzo postao dio Japanskog školskog obrazovanja a počeo se širiti i po cijelom svijetu. Judo je ušao u program Olimpijskih igara na Igrama u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je judo uveden tek na Igrama u Barceloni 1992.
Oprema
Judoke treniraju u specijalnoj vrsti kimona koja se zove Judogi (Gi na japanskom znači – odjeća). Judogi se veže posebnim debelim pojasem koji odgovara judokinom rangu, a naziva se Obi.
Ocjenjivanje znanja
Prije nego što je Jigoro Kano stvorio Judo, učitelji su učenicima izdavali diplome i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika (Shiru Saigou i Tsunejiru Tomiti) dodijelio status shodan. No čak ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio Judogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim kimonima. 1907. Kano je predstavio Judogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni.
Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se judo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati judo u Parizu i uvidio je da učenici-zapadnjaci brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.
Tehnike
Natjecateljski judo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (nage-waza), koje se dijele na ručne tehnike (te-waza), bacanja preko kuka (koshi-waza) i nožne tehnike (ashi-waza). Judo se sastoji i od tehnika u parteru (katame-waza) koje se dijele na držanja (osaekomi-waza), gušenja (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza). Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom Judu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.
Tehnike juda se na treningu uče radeći “u prazno”, s partnerom koji se “pušta” i u laganom sparingu s partnerom (randori).
1. Kate za učenje tehnika za randori i shiai
2. Kate za učenje principa
3. Kate za realnu borbu
4. Kate iz stare škole (ju-jitsu)
5. Kate nepriznate od strane Kodokana
1. KATE ZA UČENJE TEHNIKA ZA RANDORI I SHIAI
U ovim katama cilj je učenje tehnika i principa koje su najčešće namijenjene za prakticiranje u RANDORIU(slobodnoj borbi) i SHIAI(natjecanju).
Dvije su kate po Kodokanovom sistemu u ovoj grupi:
a) NAGE-NO-KATA (kata tehnike bacanja)
b) KATAME-NO-KATA (kata tehnike u parteru-NE WAZA)
Uz njih bitno je napomenuti da postoje još dvije kate koje nisu priznate od strane Kodokana no vrlo se često prakticiraju u svijetu zbog svoje kvalitete a to su:
2. KATE ZA UČENJE PRINCIPA JUDA
U ovim katama naglasak je na učenju principa juda, u principu se izvode puno sporije.
Predstavnici ovih kata su:
a) JU-NO-KATA (kata ovladavanje mekoćom)
b ITSUTSU-NO-KATA (kata 5 principa)
c) SEY-RYOKU-ZENYO-KUKUMIN-TAIKKU-NO-KATA (kata je namijenjena pripremi i jačanju tijela za trening, a sadrži i udarce).
3. KATE ZA REALNU BORBU(SHINKEN-SHO-BU-NO-KATA)
Kod ovih kata svrha je uvježbavanje tehnika i principa za realnu borbu odnosno samoobranu. U njima su i tehnike koje su zabranjene u randoriu(udarci, poluge na ručnim zglobovima itd.).
U ovim katama spadaju:
- KIME-NO-KATA (stara kata samoobrane)
- KODOKAN-GOSHIN-JUTSU (kata samoobrane po kodokanovom sistemu)
4. KATE IZ STARE ŠKOLE JU-JITSU
U ovoj grupi samo je jedna kata i to iz stare škole Kito ryu ju-jitsu, koju je vježbao Jigoro kano kod Hachinosuke Fukuda (inače njegova kćer ima najviši pojas kao žena u judu 8.DAN). Kata sadrži tehnike bacanja i samoobrane no kada je prvi puta vidite izgleda pomalo čudno s obzirom na stavove i kretnju no to je zbog toga što su tehnike rađene za borbu u samurajskim oklopima koji su ograničavali potpunu slobodu kretnje. Kata se zove KOSHIKI-NO-KATA.
5. KATE NEPRIZNATE OD STRANE KODOKANA
U ovoj grupi spadaju kate koje nisu zvanično priznate od strane Kodokana no svejedno se puno prakticiraju a neke su i u programima za DAN pojaseve.
Tu spadaju 2 kate:
- GO-NO-SEN-NO-KATA (nastala na Waseda univerzitetu a kreirao ju je Minosuke Kawaishi, jedan od pionira juda u Europi, posebno u Francuskoj)
Ova kata je namjena vježbanju kombinacija i jako je dobra za učenje kretnji, povezivanju i kombiniranju tehnika bacanja. Iz tog razloga u mnogim zemljama je u programu za polaganje DAN pojaseva.
- URA-NO-KATA (kreirao ju je Kyuzo Mifune 10.DAN)
Ovu katu kreirao je jedan od najvećih majstora Kyuzo Mifune 10.DAN koje na NAGE-NO-KATU (katu bacanja) za svaku tehniku napravio kontra bacanje. Kata je danas gotovo zaboravljena a jedini zapis je u filmu CANON OF JUDO i istoimenoj knjizi.
- KAESHI-NO KATA(kreirao ju je Yukio Tani, jedan od pionira juda u Engleskoj) GO-NO-KATA (kreirao ju je Toshiro Daigo)
I ovo su kate namijenjena vježbanju tehnika i principa kombinacija
Pravila olimpijskog juda
Judo meč se održava na mekanoj podlozi (Tatami), veličine u prosjeku 15×15 metara. 2 metra sa svake strane čine “sigurnu zonu”, ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.
U meču se može pobijediti:
– Bacanjem
– U parteru ( gušenjem, polugom i zahvatom držanja-duže od 25 sek. )
– Na bodove
Pobjeda bacanjem
Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo 10 bodova (ippon) i istog trena pobjeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne djelomično na leđa dobivamo 7 bodova (waza-ari).
Za uspjela bacanja koja su ipak bila lošije izvedena i ne zaslužuju ippon ili waza-ari dodjeljuju se niži bodovi: Yuko (5 bodova) za bacanje na bok i Koka (3 boda) za bacanje na stražnjicu. Važno je napomenuti da oni nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobijediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobjeda se može ostvariti samo istekom vremena, odn. pobjednik je onaj koji skupi više tzv. “malih” bodova u tijeku borbe. No ako protivnik dobije 2 Waza-aria to se ubraja kao jedan Ippon i natjecatelj također odmah pobjeđuje bacajući drugi waza-ari.
Pobjeda u parteru
Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ippon, borbu možete nastaviti u parteru. Poanta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolirati odn. prilijepiti za tatami i držati ih tako: 25 sekundi (ippon), 20-24 sekunde (waza-ari), 16-20 sekundi(Yuko), 15 sekundi(Koka).
Također, ako je protivnik već prije, bacanjem zaradio waza-ari i u parteru zadrži protivnika 20 sekundi (i time zaradi još jedan waza-ari), on pobjeđuje. Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (U tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da 3 puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč). Bitno je napomenuti da je parter u ranim počecima juda bio slabo razvijen i vježbao se jako malo, no nakon susreta sa borcima FUSEN RYU škole ju-jitsu, koja je bila poznata po borbi na tlu, u judu se i taj način počinje razvijati. Nakon toga na natjecanjima se počinje sve više borbi završavati u parteru te Jigoro Kano uvodi pravilo gdje se omjer borbe u stojećem stavu(TACHI-WAZA) I parteru(NE-WAZA), iznosi 70%/30% u korist borbe u stojećem stavu. No neke škole i dalje nastavljaju stavljati težište na parter jer je to na neki način u istinskom duhu BUŠIDO-a(kodeks samuraja), jer borba traje do predaje protivnika. Tu je najpoznatija škola KOSEN-JUDO, koja je u svojoj formi, temelj današnjeg BRAZILSKOG JU JITSUA i u tehničkom smislu između njih gotovo da i nema neke razlike. No pogrešno je misliti da u judu kao natjecanju, parter zauzima sporednu ulogu ili pak da su borci u judu slabi u parteru. Tehnički nema nikakve razlike sa borbama u Brazilskoj ju-jitsi, jer je tehnika identična no razlika je u tome što se judo borba prekida ako se u parteru ne vidi neki progres u tehnici(obično kada jedan natjecatelj želi zbog boljeg rezultata”potrošiti” što više vremena), te ukoliko dođe do pozicije kada nijedan natjecatelj ne pokušavaju izvesti nikakvu akciju(mrtva pozicija). Naravno treba priznati da se razvojem Brazilskog ju-jitsua, mnoge tehnike koje su pomalo počele padati u zaborav, danas ponovo vježbaju i plasiraju te je u današnje vrijeme čest slučaj da se ove dvije vještine u mnogočemu nadopunjuju.
Pobjeda na bodove
Ako dođe do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon ili 2 waza-arija, odlučuju bodovi. No kako je već napomenut Yuko i Koka nisu kumulativni pa u slucaju da prvi borac ima 5 koki, a drugi borac ima 1 Yuko, pobjeđuje drugi borac. Isto tako, ako prvi borac ima 4 Yuka, a drugi borac ima 1 waza-ari pobjeđuje drugi borac. U slučaju da oba borca imaju isti broj Yuka i Koki, borba se nastavlja zlatnim bodom, tj. borba se nastavlja dok jedan natjecatelj ne baci protivnika na bilo kakvo bacanje, tj. prvi pobjeđuje onaj koji prvi zaradi bodove. Produžetci se nastavljaju u trajanju normalne borbe, no ako ni u tom vremenu nitko ne zaradi bodove sudci odlučuju tko pobjeđuje na temelju toga tko je bio u sveukupnom pogledu bolji
Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Judo
Judo je borilačka vještina i olimpijski šport nastao kao skup probranih tehnika iz JuJutsua. JuJutsu je u to vrijeme u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine (udaračke i hrvačke). Tada je osnivač Juda – Jigoro Kano, koji je savladao nekoliko stilova JuJutsua, odlučio uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno.